| O dubinama Duše (I dio)
|
| Subota, 17 Srpanj 2010 20:19 |
 |
 |
 |
|
|
Islam
|
|
O dubinama Duše (I dio)
ODLOMAK PRVI:
KAKO POPRAVITI SVOJE STANJE
Požuri da uđeš kod Allaha i da, bezbrižan, bez tegobe i ikakve patnje i brige, budeš u Njegovom susjedstvu u Džennetu, Darus-selamu, Kući mira. Požuri i učini to na najbrži i najlakši način, jer pred tobom su dva vremena. U stvarnosti, pred tobom je tvoj život; jedno vrijeme koje je prošlo i proteklo, koje si proživio, i drugo vrijeme koje dolazi, tj. ono što ćeš preživjeti. Vrijeme koje je prošlo popravljaj iskrenim pokajanjem i stalnim istigfarom. To je veoma lahko, posao bez ikakve tegobe ili napora. To je djelo srca; suzdrži se od činjenja grijeha u budućnosti, i u tome ćeš pronaći smiraj i odmor. To nije nikakav posao ili djelo koje zahtijeva aktiviranje i radnje tijela, samo čvrsta odluka da nećeš činiti grijehe, koja će tvom tijelu, srcu i razumu donijeti smiraj i ugođaj. Sto je proteklo od života, popravljaj pokajanjem, a što dolazi, učini valjanim, čvrstom odlukom, ispravnom namjerom i praktičnim suzdržavanjem od grijeha.
Što se tiče pokajanja za proteklo vrijeme i čvrste odluke o sustezanju od griješenja u budućnosti, praktično tijelo nema nikakva zamaranja spram toga, međutim tu se radi o tvome životu: o dva vremena: proteklom i vremenu koje dolazi; ako ih upropastiš, onda si uništio svoju vječnu sreću i uspjeh. Ako ih sačuvaš i popraviš na onaj način kako smo to ranije kazali, tada si uspio i zaslužio vječni ugođaj i užitak.
Čuvanje vremena koje dolazi jeste mnogo teže od popravljanja pokajanjem i kajanjem vremena koje je prošlo, jer čuvanje vremena znači da prisiliš dušu na ono što je za nju bolje, vrednije i korisnije na putu ka stjecanju vječne sreće.
DANI SU TVOJA AHIRETSKA ŽITNICA
Ljudi se uveliko razlikuju o pitanju koje smo prethodno razmatrali. Život je doista samo skup dana koji prolaze, a u njima čovjek sakuplja svoju ušteđevinu za ahiret, na osnovu koje će zaslužiti Džennet ili zaraditi Džehennem.
Ako se rob u životu opredijeli za put koji vodi njegovom Gospodaru, zaslužit će i doseći najveću sreću u ovome kratkom životnom periodu koji se vrijednosno ne može ni usporediti s vječnošću.
Međutim, ako u svome životu dadne prednost strastima, užicima, odmoru, igri i zabavi, to će brzo proći, a uslijedit će vječna bol i patnja nesnosna što je mnogo teže podnositi negoli odoliti onome što je Allah Uzvišeni zabranio na dunjaluku, ili ustrajati na pokornosti Njemu Svevišnjem i suzbiti pozive strasti radi Njega.
ODLOMAK DRUGI:
UŽITAK DOLAZI SIJUBAVLJU
Užitak dolazi s ljubavlju; raste kako raste ljubav, a slabi sa slabljenjem ljubavi. Sto je čežnja za stizanjem do voljenoga veća i jača, slast pri susretu s njim potpunija je i snažnija. A ljubav i slast zajedno dolaze nakon pravog i potpunog upoznavanja voljenoga. I sve što je poznavanje voljenoga veće i potpunije, time je ljubav izraženija i jača.
Pa ako znamo da se brojnost ahiretskih blagodati i veličina uživanja vezuje za čovjekovu ljubav prema Allahu i nj egovu spoznaju Uzvišenoga, onda će onaj koji bolje poznaje Allaha Uzvišenog, Njegove osobine i imena, više Ga i voljeti, a njegovo uživanje i slast prilikom susreta sa svojim Gospodarom, prilikom gledanja u Njegovo lice, prilikom slušanja Njegovog govora, biti veći i potpuniji. A ako bismo usporedili sve dunjalučke blagodati, uživanja, slasti, radosti i sreću, to u odnosu na ahiretsko uživanje i slast ne predstavlja ni koliko jedna kap u moru.
Kako onda onaj ko ima razum može dati prednost slabom kratkotrajnom uživanju, koje je pomućeno s bolima, nad velikim, neprekidnim i vječnim užitkom?!
Rob će biti savršen i potpun u onolikoj mjeri koliko je velika njegova spoznaja o Allahu Milostivom i koliko pokazuje ljubavi prema Njemu Uzvišenom. Najvrednije znanje jeste znanje o Allahu Svevišnjem, a naplemenitija ljubav jeste ljubav prema Njemu i radi Njega. Veličina i trajnost užitka uvjetovana je s ovo dvoje: spoznajom i ljubavlju.
A od Allaha tražimo pomoć i podršku!
ODLOMAK TREĆI:
OSOBINE STVARNE LJUDSKE PLEMENITOSTI I SAVRŠENOSTI
Stvarna savršenost čovjeka koja se traži postiže se ispunjavanjem dva uvjeta:
prvi Uvjet: da čovjekova djela, želje i spoznaje na njemu odaju sliku utemeljene i stvarne savršenosti;
drugi Uvjet: da sama djela, želje i spoznaje po svojoj biti budu osobine savršenosti, jer u protivnom ne mogu predstavljati savršenost, niti je proizvesti.
Onome koji teži ka savršenosti ne dolikuje da se natječe radi nekih dunjalučkih ciljeva ili dobara, niti da se žalosti ako ga nešto od dunjaluka mimoiđe. Čovjek ne može postići savršenost ničim drugim osim putem upoznavanja svoga Gospodara, Stvoritelja i Istinitog Boga. Čovjek se ne može popraviti, živjeti, uživati, osim putem upoznavanja svoga Gospodara, zatim želje za stjecajem Njegovog zadovoljstva i pridržavanjem puta koji Njemu vodi. Kada to postane čovjekova navika, njegov put i svakodnevna praksa, tada će njegova djela odavati sliku stvarne i od njega neodvojive savršenosti. A sve što je pored toga, bilo da je riječ o spoznajama, čovjekovim željama i volji ili o njegovim djelima, to se uvrštava u jednu od dvije kategorije: ono što čovjeku ne koristi i ne približava ga savršenosti i ono što mu šteti, nanosi bol i vodi ka manjkavosti i mahanama. Naročito, ako takva djela postanu čovjekova ustaljena praksa, onda on zbog njih pati onoliko koliko ih čini.
A što se pak tiče nekih stvari fizički odvojenih od čovjeka, a koje djelimično dopunjavaju njegovu osobnu savršenost, poput odjeće, jahalice, stana, ugleda, imetka i tome slično; to je, ustvari, samo pozajmljena blagodat na neki period koja se na kraju vraća Onome od Koga je pozajmljena. Zbog vraćanja te pozajmljene blagodati duša pati i osjeća bol onoliko koliko se ljubavlju vezala da datu blagodat. Patnja i bol bit će izraženi naročito u slučaju kada je posuđena blagodat bila cilj ljudskog usavršavanja. Duša će zbog vraćanja date blagodati osjećati neopisiv bol, manjkavost i nedostatak.
IZBOR SREĆE ILI PATNJE
Ko želi biti sretan, onaj koji će uživati kroz vječnost, neka dobro razmisli o prethodno izloženom pitanju, jer većina ljudi svojim postupcima sami sebi uskraćuju Allahovu milost, a duši nanose bol i patnju. Oni zapravo misle da svojim ponašanjem stječu sreću i užitak, no sreća i užitak uvjetovani su spoznajom Allaha Uzvišenog, ljubavlju prema Njemu i lijepim ponašanjem, a nesreća i patnja roba srazmjerne su njegovoj udaljenosti od ovih stvari.
Kad rob izgubi ove tri vrijednosti, onda kod njega ostaje samo tjelesna snaga i egoistična požuda, on prekomjerno jede, pije, ženi se, srdi se i stječe druge dunjalučke i životne užitke. S te strane, rob ne može steći neki ugled ili dobrotu, nego ga to vodi ka manjkavostima i prezrenosti. Ako rob na tome ustraje, onda pada na ljestvicu životinja, jer je takvo ponašanje oličje životinjske prirode. Ponekad čovjek i pretjera u trci za užicima, pa nadmaši i samu životinju; jer svaka životinja zna svoju mjeru, i nikada sebi ne prouzrokuje štetu, za razliku od čovjeka.
Prema tome, i životinje se natječu s čovjekom u utrci do savršenosti, čak ga i nadmaše u tome, te sretnije i sigurnije skončaju od čovjeka. Zbog toga je dolično da čovjek odbaci takvu vrstu natjecanja i okrene se pravoj i stvarnoj ljudskoj savršenosti pored koje ne postoji neka druga ljudska savršenost.
A svaki uspjeh zavisi od Allaha Uzvišenog!
|
|
|
| Osvrt na zločin u Bugojnu
|
| Subota, 17 Srpanj 2010 12:08 |
|
|
|
|
|
Islam
|
|
Govoreći o šerijatski zabranjenom zločinačkom djelu koje se dogodilo u Bugojnu neophodno je obznaniti da je Islam čist od ovakvog djela. To je djelo onoga ko ima iskrivljenu ideju i zabludjelu akidu ma kakva ona bila. On ima svoje ime i on je odgovoran i treba da snosi posljedice svoga grijeha i zlodjela. Njegovo djelo ne treba stavljati na račun Islama niti muslimana koji se čvrsto drže Allahove Knjige i sunneta Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji im zabranjuju takva djela. Ovo djelo je čisto sijanje nereda na Zemlji i zločin kojeg odbacuje uzvišeni Šerijat, zdrava pamet i normalna ljudska priroda.
Podmetnuta eksplozija u Bugojnu je zločinačko djelo koje je Šerijatom zabranjeno po idžma'u (konsenzusu) islamskih učenjaka i to zbog sljedećih razloga:
1 – Što su se ovim djelom oskrnavile svetosti (života, imetka i časti) Islama nužno poznate svakom muslimanu. Narušena je svetost ljudske duše, imetka i sigurnosti, poremećen je miran život ljudi u njihovim svakodnevnim obiteljskim i radnim aktivnostima. Ima li ogavnijeg i drskijeg zločina od odvažnosti da se naruše Allahove zabrane i da se nanese zulum ljudima?!
2 – Ubistvo nevine osobe, svejedno bila ona musliman ili nemusliman, je jedan od najvećih grijeha poslije činjenja širka Uzvišenom Allahu.
Došlo je u plemenitom Kur'anu: "I ne ubijajte nikoga koga je Allah zabranio, osim kad pravda zahtijeva!" (Prijevod značenja El-Isra', 33.) Takođe: "Onome ko hotimično ubije vjernika kazna će biti - Džehennem, u kome će vječno ostati; Allah će na njega gnjev Svoj spustiti i prokleće ga i patnju mu veliku pripremiti." (Prijevod značenja En-Nisa', 93.) A na drugom mjestu kaže: "Reci: 'Dođite da vam kažem šta vam Gospodar vaš propisuje; da Mu ništa ne pridružujete, ..., ne ubijajte onog koga je Allah zabranio ubiti, osim kada to pravda zahtijeva, - eto, to vam On preporučuje da biste razmislili." (Prijevod značenja El-En'am, 151.) I kaže: "Nezamislivo je da vjernik ubije vjernika, to se može dogoditi samo – nehotice." (Prijevod značenja En-Nisa', 92.)
A za ubistvo nevinog nemuslimana kaže: "A ako pripada narodu s kojim ste u savezu, mora dati krvarinu porodici njegovoj i osloboditi ropstva jednog roba - vjernika. Ne nađe li, mora uzastopce postiti dva mjeseca da bi Allah primio pokajanje - a Allah sve zna i mudar je." (Prijevod značenja En-Nisa', 92.) Pa, ako je zbog nehotičnog ubistva nemuslimana obaveza dati krvarinu i izvršiti otkup pa šta je tek ako je ubijen namjerno, nema sumnje da su zločin i grijeh zbog toga veći.
Takođe, preneseno je mnogo hadisa o zabrani ubistva muslimana, a neki od njih su:
- Kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio na Oprosnom hadžu rekao je: "Zaista je Uzvišeni Allah zabranio vašu krv, vaš imetak i vašu čast, osim ako to pravda zahtijeva, kao što je učinio svetim ovaj dan u ovoj vašoj zemlji i u ovom vašem mjesecu. Jesam li vam dostavio?". (Buharija, 6780; i Muslim, 66.)
- "Najveći grijeh je činjenje širka Allahu, ubistvo, neposlušnost roditeljima i lažno svjedočenje". (Buharija, 6871; i Muslim, 88.)
- Prenosi Ubade b. Es-Samit, radijallahu anhu, da su oni –Ensarije- dali prisegu Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da neće činiti širk Allahu, krasti, zinaluk činiti, ubijati onog koga je Allah zabranio, pljačkati i griješiti; da ako to ispune da zaslužuju Džennet, a ako nešto od toga ne ispune, Allah će u tome presuditi." (Buharija, 6873; i Muslim, 1709.)
- "Onaj ko podigne protiv nas oružje, nije od nas." (Buharija, 6874; i Muslim, 98.)
- "Kada se dva muslimana sukobe sabljama, i ubica i ubijeni će u Vatru", pa je rekao Ebu Bekrete, radijallahu anhu: "Dobro ubica, al' zašto ubijeni?!" A odgovor je bio: "Jer je i on nastojao da ubije njega". (Buharija, 6875; i Muslim, 2888.)
- "Nije dozvoljena krv muslimana koji svjedoči da nema drugog boga osim Allaha i da sam ja Allahov poslanik, osim u tri slučaja: oženjenog zinalučara, duše za dušu i onog koji ostavi vjeru i napusti džemat." (Buharija, 6878; i Muslim, 1676.)
- "Mu'min će biti neprestano u fushi (tj. koji god grijeh učini, za njega se može naći izlaz, osim ubistva) svoje vjere sve dok ne prolije zabranjenu krv." (Buharija, 6862.)
A od hadisa koji zabranjuju ubistvo kjafira sa kojim se ne ratuje:
- "Ko ubije mu'aheda (kjafira sa kojim se ne ratuje) neće osjetiti miris Dženneta, a njegov miris se osjeti na udaljenosti od četrdeset godina." (Buharija, 6914.)
3 - Ovo gnusno djelo se u šerijatskoj pravnoj terminologiji ubraja u sijanje nereda na Zemlji koje se spominje na tri mjesta u plemenitom Kur'anu. Neprecizno je svrstavati ga u drumsko razbojništvo (kutta'ut-turuk), jer drumsko razbojništvo ima svoje posebne uvjete kod islamskih pravnika, pa čak i malikija koji drumsko razbojništvo definiraju sa sijanjem nereda na Zemlji. Iako je ista šerijatska kazna i za drumsko razbojništvo i za sijanje nereda po Zemlji koje ima dosta šire značenje.
Došli su nedvosmisleni šerijatski tekstovi koji zabranjuju sijanje nereda po Zemlji i odredili dunjalučku kaznu za to djelo, dok drugi šerijatski tekstovi upozoravaju na one koji ga čine:
- Kaže Uzvišeni, kako stoji u prijevodu značenja: "Kazna za one koji protiv Allaha i Poslanika Njegova vojuju i koji nered na Zemlji čine jeste: da budu ubijeni, ili razapeti, ili da im se unakrst ruke i noge odsijeku ili da se iz zemlje prognaju. To im je poniženje na ovom svijetu, a na onom svijetu čeka ih patnja velika". (El-Maida, 33.)
- "Zbog toga smo Mi propisali sinovima Israilovim: ako neko ubije nekoga ko nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini - kao da je sve ljude poubijao; a ako neko bude uzrok da se nečiji život sačuva, - kao da je svim ljudima život sačuvao. Naši poslanici su im jasne dokaze donosili, ali su mnogi od njih, i poslije toga, na Zemlji sve granice zla prelazili." (Prijevod značenja El-Maide, 32.)
- "Ima ljudi čije te riječi o životu na ovom svijetu oduševljavaju i koji se pozivaju na Allaha kao svjedoka za ono što je u srcima njihovim, a najljući su protivnici. Čim se neki od njih dočepa položaja, nastoji da napravi na Zemlji nered, ništeći usjeve i stoku. - A Allah ne voli nered! A kada mu se rekne: 'Boj se Allaha!' - on onda iz inata griješi. Njemu je dosta Džehennem, a on je, doista, grozno boravište." (Prijevod značenja El-Bekara, 204-206.)
Prema tome, šerijatska kazna za sijanje nereda po Zemlji je shodna težini zločina: da budu ubijeni, ili razapeti, ili da im se unakrst ruke i noge odsijeku ili da se iz zemlje prognaju.
A što se tiče zdrave pameti i normalne ljudske prirode ona mrzi i prezire bespravni napad i vršenje agresije na nevine ljude i smatra ga ogavnim djelom. Jer kakav je grijeh ubijenog policajca i teško ranjene policajke, kao i ostalih ranjenika? Šta su skrivile komšije da bi na takav način bili prepadnuti i da bi im se uništavao imetak? Zaista je ovo djelo oduran zločin za koji zdrav razum ne može naći nikakvo opravdanje.
Štetne posljedice ovog zločina
Prvo: On predstavlja veliki grijeh prema Allahu i neposlušnost Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i narušavanje svetosti (zaštite života, imetka i časti) Islama.
Drugo: Daje ružnu sliku o Islamu jer neprijatelji Islama će iskoristiti taj događaj da bi umanjili ugled Islama kod ljudi i odvraćali ljude od njega, iako je Islam čist od ovoga, jer se moral muslimana odlikuje iskrenošću, dobročinstvom i poštenjem, a sa druge strane, vjera Islam najžešće upozorava na ovakva i slična djela.
Treće: Od negativnih posljedica ovakvog zlodjela je to što će se prsti, i unutar Bosne i van nje, upirati u one koji praktikuju vjeru, da je to djelo njihov proizvod. Iako mi znamo sa sigurnošću da oni koji praktikuju vjeru ne bi nikad prihvatili ovako nešto i neće nikad biti tim djelom zadovoljni. Oni se ograđuju od njega i žestoko ga kritikuju i negiraju, jer onaj koji praktikuje vjeru zabranjuje ubijanje nevinih ljudi i uništavanje njihovog imetka.
Četvrto: Mnogi obični ljudi koji ne poznaju suštinu istinskog pridržavanja vjere nakon ovog djela gledaju u one koji praktikuju vjeru neprijateljskim pogledom, sa strahom, opreznošću i upozoravaju koga god stignu od svoje djece, rođaka i komšija na ovakve ljude, a oni su čisti od svega toga.
Peto: Neprijatelji Islama i muslimana će iskoristiti ovaj događaj za svoje pogane ciljeve u njihovoj borbi protiv Islama i narušavanja digniteta i rejtinga njegovih sljedbenika.
Šesto: Od negativnih posljedica je svakako direktna ljudska, materijalna i duševna šteta nanešena onima koji su direktno pogođeni ovim zločinom. Molimo Uzvišenog Allaha da im nadomjesti izgubljeno i olakša njihove boli.
Pogrešno generalizovanje
Kada se istraže i analiziraju pokušaji otkrivanja motiva ovog zločinačko-terorističkog akta i pokušaja razjašnjenja njegove ideološke pozadine, dolazi se do zaključka da su mnogi ljudi upali u tri vrste pogrešne generalizacije koje se međusobno razlikuju po obimu i težini.
Prva pogrešna generalizacija: jeste tvrdnja uglavnom od strane nemuslimanskih medija i neprijatelja Islama da je motiv za ovakva djela sam Islam, da on podstiče svoje sljedbenike na ovakva zlodjela.
Suvišno je odgovarati na ovakve nebuloze šerijatskim tekstovima o zabrani ovih zločina u Islamu, jer oni u njih svakako i ne vjeruju, naprotiv oni navode kur'anske ajete koji podstiču na džihad kao argumente za njihovu tvrdnju. Ono oko čega bi se trebali složiti jesu historijske činjenice koje potvrđuju obrnuto onome što oni pokušavaju prilijepiti muslimanima. Naime, ko je vodio osam krstaških pohoda tokom kojih je pobijen ogroman broj, na stotine hiljada nevinih ljudi od žena, djece, staraca i ostalih? Prilikom zauzimanja Kudsa krstaška vojska je za samo četiri dana ubila sedamdest hiljada ljudi, po njihovim izvorima. Ko stoji iza mongolskih ratova gdje su čitavi gradovi sa svim stanovništvom nestajali sa lica Zemlje, gdje su samo u nekoliko dana prilikom njihovog zauzimanja Bagdada, tadašnje prijestolnice islamskog hilafeta i centra svjetske civilizacije, ubijena dva miliona ljudi u vrijeme kada nije bilo oružja za masovno uništenje? Ko je vodio prvi i drugi svjetski rat koji je odnio desetine miliona nevinih života i uništio i kopno i more svojim razornim oružjem? Ko je uništavao do cjelosti čitave narode kao što se desilo u Sjevernoj Americi sa indijanskim plemenima? Ko je bacio atomsku bombu na Hirošimu i Nagasaki prilikom čega je ubijeno nekoliko stotina hiljada ljudi? I tako dalje i tako dalje. Sve ovo nisu uradili muslimani, već su u mnogim slučajevima oni bili žrtve. Na kraju krajeva, u samoj borbi protiv terorizma koliko je nevinih ljudi stradalo u Iraku, Afganistanu, Palestini, Čečeniji i drugim mjestima. Prema tome, nije teško zaključiti da u globalnom pogledu muslimani, nisu akteri terorističkih djela već su upravo oni žrtve terorizma. Pa i ako se pojavi teroristički akt iz redova muslimanskog korpusa, pa to se dešava u svakoj državi i u svakom narodu, s tim da kada musliman to uradi onda je to terorizam, a kada drugi urade onda tu postoje različita tumačenja i opravdanja. Najljepši primjer kod nas u Bosni je ubistvo doministra MUP-a BH Joze Leotara podmetanjem bombe pod njegov automobil. Ovo djelo nije proglašeno terorizmom usmjerenim protiv države, niti udarom na MUP, niti udarom na policiju niti se traga za idejnim kreatorima ovog zlodjela. Vjerovatno nije bilo dovoljno dokaza da se pripiše nekom muslimanu.
Druga pogrešna generalizacija: jeste pripisivanje ovog zločinačkog djela od strane mnogih medija u Bosni do sada uspješno isprobanom džokeru "vehabizma" kojeg koriste sve strane koje imaju od toga koristi i od kojeg plaše ljude i države. A onda da ne bi bilo zabune kažu: vehabije i selefije, jer selefije sebe ne nazivaju vehabijama koji u stvari i ne postoje. Ono što mediji pokušavaju predočiti javnosti u prilog logičnosti optužbe svih "vehabija" za ovo djelo je njihova ista fizička spoljašnost sa optuženim i uhvaćenim.
Ovdje se onda postavlja pitanje zašto nisu obrijane poštene građane poistovijetili sa pljačkašima banki, dilerima droge, ubicama, siledžijima, reketašima, manijacima i njima sličnim koji su takođe obrijani? Ako to kod njih nije logično niti dovoljno opravdano, pa kako onda može biti logično da se zločinac ili nasilnik s bradom dovodi u vezu sa čestitim muslimanima, koji isto tako nose brade.
A ako bi na ovo prigovorili medijski dušebrižnici da smisao povezivanja između jednih i drugih koji nose brade jeste zbog njihovog zajedničkog idejnog osnova, zašto onda ne pozivaju vlast i odgovorne da pohvataju idejne istomišljenike dilera, ubica, pljačkaša i ostalih prije nego li učine zločin? Sa druge strane, mi – selefije - ih pozivamo da pročitaju naše knjige, web-stranice i preslušaju naša predavanja i ono u šta pozivamo te da pokušaju naći bilo šta što poziva na ovakva zlodjela, opravdava ih ili podržava. Naravno, neće naći osim onoga što je suprotno tome.
Treće pogrešno generaliziranje: jeste optuživanje takozvanih tekfirovaca ili onih koji pretjeruju u tekfiru da su oni idejni kreatori ovog teroristiškog akta u Bugojnu. U ovakve optužbe su, na žalost, upale i neke selefijske daije, a što se može protumačiti kao bacanje žeravice u tuđe ruke. Kao što nije ispravno optužiti sve muslimane da idejno stoje iza ovog zločinačkog akta jer nema nikakvog dokaza za to, kao ni da se optužuje čitav selefijski pokret za to jer nema nikakvog dokaza za isto, isto tako nije ispravno optužiti skupinu ljudi koja pretjeruje i pogrešno tumači određena pitanja tekfira ili još neka druga pitanja, da su oni generalni idejni pokretači ovog terorističkog čina jer sada nema nikakvih dokaza koji govor eu prilog tome. Ovakvim optužbama se daje povoda da se nanese ogromna šteta i zulum nevinim ljudima koji nemaju veze sa ovim činom. Treba odvojiti borbu protiv tekfirske ideje i liječenja iste od konkretnog teroristiškog napada. Jer prvi zvanični rezultati istrage kažu da su dvojica uhvaćenih i optuženih izjavili da su ovo uradili iz osvete zbog procesa protiv Rustempašića, što samo po sebi nema veze sa tekfirskom idejom.
Tako, ako hoćemo da budemo pravedni i objektivni trebamo sačekati zvanične rezultate istrage i tek na osnovu toga će se imati osnova za donošenje suda. Sa druge strane, stvarnost potvrđuje da akteri terorističkih napada kod muslimana nisu nužno povezani sa tekfirskom idejom. A da ne govorimo o terorističkim aktima koje čine nemuslimani na Zapadu i Istoku, a koliko ih je, poput IRE, ETE i drugih koji sa ovim nedjelima žele da ostvare neke političke ciljeve, na vijestima je bitno da se zna da li snose odgovornost ili ne a ko su im idejni kreatori oko toga se ne pravi halabuka.
Akteri ovog zločina koji se desio u Bugojnu, nakon što se dokaže njihova krivica, zaslužuju da se kazne najtežom kaznom.
Molimo Allaha, dželle še'nuhu, da da sabura i razboritosti muslimanima u ovim teškim vremenima.
Mr. Zijad Ljakić |
| Ažurirano ( Subota, 17 Srpanj 2010 12:37 ) |
|
|
|
Islam
|
|
Ljudi koji potpomažu novotarije najmanje veličaju Allaha i Njegova Poslanika
Svi oni koji proučavaju stanja ljudi ustanovit će da su svi oni koji su potpomagali novotarije, govoreći kako na taj način veličaju Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, ustvari bili na sasvim suprotnim stavovima. Tu nema pomaganja Allahu (tj. njegovoj vjeri), niti Njegovom Poslaniku, niti borbe na Allahovom putu, niti zahvalnog truda ili pohvalnog mjesta. Naprotiv, oni su se protivili borbi na Allahovom putu koja im je bila naređena, kao i pomaganju Allahove Knjige, vjere i Poslanika. A veliki broj njih se usprotivio Allahu i Njegovom Poslaniku, izvrćući sve ono što je preneseno od Allaha, a zatim i Poslanika, negirajući ono što je potvrdio i potvrđujući ono što je negirao, naređujući ono što je zabranio i zabranjivajući sve ono što je naredio.
Veliki broj ili većina njih to čini iz zablude i neznanja misleći da su u pravu, kao što smatraju da su filozofi ti koji predstavljaju božansko znanje na istinski način i sa dokazima. A ono što je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem donio, prema njima je, ustvari, predstavljanje vjere običnim ljudima bez njene prave slike kako bi se okoristili. Ili, ono što kažu oni koji negiraju Allahova svojstva poput džehmija, smatrajući da je istina ono što podržavaju dokazi razuma i što je suprotno od onoga na šta su ukazali Kur'an i sunnet, te da u tome (o Allahovim svojstvima) nema istine utemeljene na dokazima razuma. Zatim, kažu da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellm mislio na značenja, a da njima nije mislio na ono na šta ukazuju.1 Također tvrde i to da ovim obraćanjem nije imao namjeru da pojasni ljudima suštinu, nego je imao za cilj da ako vide nešto što se suprotstavlja razumu onda će spoznati Allaha putem razuma.
Zatim su za ovakvo obraćanje iznijeli različite vidove tumačenja i značenja. Neki kažu da Allahov Poslanik nije znao značenje onoga što mu je objavljeno, niti onoga sa čime se obraćao ljudima iz Kur'ana, niti hadise u kojima su spomenuta ova svojstva.
Neki od njih smatraju da njihovi šejhovi koje2 veličaju tvrdeći da su oni učenjaci i da su oni ti kojima pripada spoznaja i potvrda istine, te da su oni najveće Allahove evlije, primaju obavijest od Allaha bez posrednika, pa čak i ono što ne dopire ni do samog Poslanika. Tako je spoznaja njihovih ciljeva i nauka bolja od spoznaje Kur'ana i sunneta.
Među njima ima sekti i grupa koje dozvoljavaju razvrat, ubijanje svih onih koji im se suprotstave, činjenje širka Allahu i slično tome. Njihovi sljedbenici, i pored toga, misle da su na istini, kao što su kršćani i njima slični od onih zabludjelih.
Uzvišeni kaže:
"A kada urade neko ružno djelo, govore: 'Zatekli smo pretke naše da to rade, a i Allah nam je to zapovjedio.' Reci: 'Allah ne zapovijeda da se rade ružna djela! Zašto o AIlahu govorite ono što ne znate?' Reci: 'Gospodar moj naređuje pravednost i obraćajte se samo Njemu kad god obavljate namaz, i molite Mu se iskreno Mu ispovijedajući vjeru! Kao što vas je iz ničega stvorio, tako isto će vas ponovo oživjeti.' On jednima na Pravi put ukazuje, a druge, s pravom, u zabludi ostavlja, jer oni, mjesto Allaha, šejtane za zaštitnike uzimaju i misle da dobro rade." (Sura El-A'raf, 28-30.)
Uzvišeni u drugom ajetu kaže:
"Onome ko se bude slijepim pravio pred Opomenom Svemilosnog, Mi ćemo šejtana natovariti, pa će mu on nerazdvojni drug postati: oni će ih od Pravog puta odvraćati, a ljudi će misliti da su na pravom putu. l kada koji dođe pred Nas, reći će: 'Kamo sreće da je između mene i tebe bila tolika razdaljina kolika je između istoka i zapada! Kako si ti bio zao drug! Toga dana vam neće biti od koristi to što ćete u muci zajedno biti, kada je jasno da ste druge AIlahu ravnim smatrali." (Sura Ez-Zuhruf, 36-39.)
To jest, opomenom koju je On objavio, a to je Kur'an. Pojedini od njih daju prednost onome koga slijede nad Poslanikom sallallahu alejhi ve sellem i pokoravanja njemu. Ili, veličaju neka stvorenja, vjerovjesnike ili druge, do te mjere kao da oni nisu Allahovi robovi. Pa, ako se za neko stvorenje kaže da robuje AIlahu, oni kažu da je to njegovo vrijeđanje. Kao što kršćani tvrde za one koji kažu Mesih je rob3, kažu: "Vi ga psujete, omalovažavate i vrijeđate."
Mufesiri spominju da je delegacija Nedžrana rekla Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem:
" Ti si poslan da vrijeđaš Mesiha. Pa kažeš: ' On je Allahov rob, a nije rob.' A Vjerovjesnik sallallahu alejhi ve sellem reče: 'Nije sramota Isaa da bude Allahov rob.'"
Te je Allah objavio sljedeće ajete:
"O sljedbenici Knjige, ne zastranjujte u svom vjerovanju i o Allahu govorite samo istinu! Mesih Isa, sin Merjemin, samo je Allahov poslanik, i stvoren je Riječju Njegovom, koju je Merjemi dostavio, i život mu dao; zato vjerujte u Allaha i Njegove poslanike i ne govorite: "Trojica su!" Prestanite, bolje vam je! AIlah je samo jedan Bog, slavljen neka je On, zar da ima dijete?! Njegovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji, i AIlah je dovoljan kao zaštitnik. Mesihu neće biti zazorno da bude Allahov rob, pa ni meleki, Njemu najbliži. A one kojima bude zazorno da Njemu robuju, i one koji se budu oholili, AIlah će ih sve pred Sebe prikupiti. Vjernike koji su dobra djela činili On će prema zasluzi nagraditi i još će im, iz obilja Svoga, više dati; a one koji su zazorni bili i oholili se na bolne će muke staviti i oni neće naći sebi, mimo Allaha, ni zaštitnika ni pomagača." (Sura En-Nisa, 171-173.)
Dakle, neće mu biti mrsko niti će sebe smatrati tako veličanstvenim da bude Allahov rob.
U oba "Sahiha" se prenosi da je Vjerovjesnik sallallahu alejhi ve sellem rekao:
"Nemojte me uzdizati kao što su kršćani uzdigli Isaa sina Merjemina. Ja sam samo rob. Pa recite: "Allahov rob i Njegov Poslanik.''
I kaže: "Čuvajte se zastranjivanja u vjeri, jer oni koji su bili prije vas su propali zbog toga što su zastranili u vjeri. 4
Allah je zabranio zastranjivanje u surama En-Nisa i El-Maide, a Poslanik sallallahu alejhi ve sellm je obavijestio u vjerodostojnom hadisu da će u njegovom ummetu biti onih koji će ličiti na jevreje i kršćane i kaže:
"Moj će ummet pogađati ono što je pogađalo narode prije njih, pedalj po pedalj i lakat po lakat." Rekoše: "Allahov Poslanice, je li Perzijance i Bizantince?" Kaže: "Jel" ima od ljudi neko drugi osim njih?" 5
U drugom hadisu kaže: "Vi ćete ići stopama naroda prije vas malo po malo, pa kada bi ušli u gušter ovu rupu vi biste ih slijedili." Rekoše "Allahov Poslaniče, je li jevreje i kršćane?" Kaže: "A koga drugog? "
Oba hadisa se nalaze u "Sahihima"
--------------------------------------------------------------------------
1.U originalu stoji: „ne na ono na što su ukazali“.
2. U originalu stoji: „kojeg“.
3.U originalu: 'roba'.
4.Bilježi ga Nesai u poglavlju "Obredi hadža", odlomak: "Uzimanje kamenčića" (5/268); Ibn-Madže u poglavlju "Obredi hadža", odlomak: "Veličina kamenčića za kamenovanje" (2/1008) i Ahmed (1/215). Albani ga je ocijenio sahihom u "Sahih Ibn-Madže" (2 /l77).
5.Bilježi ga Buharija njemu sličan hadis u poglavlju "I`atisam bil-Kitab we sunne", odlomak: "Poslanikove sallallahu alejhi riječi: "Vi će te slijediti običaje onih koji su prije vas..." (8/151). |
|
|
|
Kutak za sestre
|
|
 Ljudi se razlikuju u svojim sposobnostima da ustraju i da se nose sa teškoćama i stradanjima......
Neki od njih iskazuju svoju bol kroz jecaj i suze....
Neki od njih iskazuju svoj bol kroz tihi plač.....
Neki od njih svoju bol iskazuju kroz stalni sukob sa okolinom....
Neki od njih iskazuju svoj bol ostajući zamrznuti na pragu čekanja i neznaju kada ce se završiti....???
Neki od njih iskazuju svoju bol zbunjeno djeleći osjećanja, dali da pokažu ili sakriju bol koji osjećaju i nadu da će nestati ta bol......
***
Niko od ljudi u svom riječniku ne koristi više od jedne riječi "Ah..." da iskaže svoju bol....
***
Razlikuju se u predstavljanju i objašnjavanju svojih stavova i kako da iskažu i predstave svoju bol…..
***
Ostaje jedan bolan izraz lica jednak za sve ljude.....
Ali uprkos tom tužnom izrazu lica koji je prisutan,
postoji drugi koji govori drugačije......
Taj smješak
Koji se nemože unovčiti
A upotrebljava se samo onda
Kada je potrebno sakriti prvi izraz lica
Razlog je vrlo jednostavan:
Onaj koji nije osjećao bol nije osjetio ni kako je slatka i lijepa sreća koja dolazi poslije tog bola.................Poslije tegobe uvjek olakšica dolazi.............sa mukom je i slast, zaista sa mukom je i slast.....
Sa arapskog prevela i prilagodila
Medisa Dedović-Nišić |
| Ažurirano ( Srijeda, 23 Lipanj 2010 04:27 ) |
|
|
Tekstovi
