Pitanje: Šta znači izvršiti abortus kada je trudnoća jako niska?

Odgovor: Uzvišeni Allah je zabranio ubijanje djece: „I djecu svoju, zbog neimaštine, ne ubijajte, Mi i vas i njih hranimo.“ (El-En’am, 151.)

Abortus se direktno suprostavlja želji Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je podstakao svoj ummet da što više rađa djecu jer će se on brojnošću svoga ummeta ponositi na sudnjem danu. Šo više broj muslimana bude rastao, njihova snaga će više rasti.

Ove činjenice posebno moraju biti svjesni bošnjaci muslimani na ovim prostorima, koji su doživjeli selektivno, organizovano i masovno uništavanje sa ciljem nestanka sa ovih prostora (genocid), što bi moralo probuditi svijest da nijedna bošnjačka muslimanska porodica ne bi smjela biti bez najmanje troje ili četvero djece. Mislim da je ovo jedan od najboljih načina i metoda opstanka bošnjaka muslimana na ovome dijelu Evrope, a time i opstanka islama.

Što se tiče abortusa prije perioda od 120 dana među islamskim učenjacima postoji razilaženje po ovome pitanju, čak će te naći i više stavova unutar jednog mezheba u pogledu ovoga pitanja.

Malikijska pravna škola smatra da je abortus strogo zabranjen, pa makar se radilo o abortusu u prvih četrdeset dana. Kaže Derdir: „Nije dozvoljeno izbacivanje zametka iz materice žene, pa makar to bilo i prije četrdeset dana.“Kaže Desuki: „I ovo je stav našeg mezheba.“[3] Ibn Rušd navodi da je Imam Malik rekao: „Ukoliko bi žena abortirala plod, svejedno da li se radilo o komadu mesa, ili ugrušku, dužna je osloboditi roba.“[4]

S druge strane, jedan dio učenjaka hanefijske pravne škole dozvoljava abortus u ovome ranome periodu samo iz opravdanog razloga, i to je u stvari prihvaćen stav kod hanefijske pravne škole. Kaže Ibn Vehban: „Dozvola abortusa se odnosi samo za slučaj nužde.“[5]

Kao što ima učenjaka koji dozvoljavaju prekid trudnoće u ranom periodu, bez opravdanog razloga, poput mišljenje kod hanbelijske pravne škole[6]

Kaže Šejh Abdullah b. 'Abdu 'r-Rahman Džibrin: „Dozvoljen je abortus u prvih četrdeset dana trudnoće, sa dozvoljenim lijekovima. Nakon tog perioda dozvoljen je abortus u slučaju da trudnoća predstavlja opasnost za život majke ili bolest za tijelo. Ta procjena se ostavlja doktorima koji su validni za to.“[7]

Cijenjena sestro u islamu! Pitanje abortusa je i pitanje čovjekovog vjerovanja (ubjeđenja), jer čest razlog abortusa je strah od nafake. Žena koja se odluči na abortus iz ovakih namjera, to čini jer je njena vjera u Allaha kao Opskrbitelja slaba.

Zatim, nikada ne znamo u kojem djetetu će nam Allah dati dobro na oba svijeta. Sjećam se životne priče jedne stare nene koja je imala pet kćeri, a nije imala muškog djeteta. Odlučila je da šesto aborotira. Kada je došla pred vrata doktora muškarca, proradio je stid u srcu ove žene. Vratila se kući i rodila je ponovo kćerku. Allah je dao da je imala više koristi u životu od ove kćerke, nego od svih onih pet kćeri. Čovjek ne zna, a Allah zna.

Sve ove činjenice jačaju onaj stav islamskih učenjaka koji zabranjuju abortus, kako u kasnijem, tako i u ranom periodu trudnoće, osim ako se radi o nuždi kao što smo spomenuli. Allah najbolje zna.

Sarajevo, dana: 16-01-2009.g./18. muharrem, 1430.h.g.

Priredio: Samir Avdić, prof.