Pitanje:Esselamu alejkum! Da li je obavezno šerijatsko vjenčanje, te ako nije obavezno vjenčanje dali može da dođe do prepreke u intimnim odnosima? Allah nek vas nagradi džennetom!

Odgovor:Svakako da je obaveza šerijatsko vjenčanje prilikom sklapanja braka. To podrazumijeva u šerijatu sklapanje bračnog ugovora. Otuda, definicija braka u šerijatu kod islamskih pravnika glasi: Brak je ugovor koji omogućava naslađivanje čovjeka sa ženom, namjerno, za koji nema šerijatske zapreke. (Fethu ‘l-Kadir, 3/99.) Ovo je definicija braka kod učenjaka hanefijske pravne škole, a slične definicije braka su navedene i kod ostalih šerijatskih pravnih škola.

Bračni ugovor je taj koji pravi razliku između ispravnog braka i zabranjenog bluda. Zato svaki polni odnos koji bi čovjek i žena imali prije bračnog ugovora je blud koji spada u najveće grijehe, za koji je Uzvišeni Allah propisao žestoku šerijatsku kaznu i na dunjaluku i na ahiretu. Kaže Uzvišeni Allah po pitanju mladića i djevojke koji počine blud:

“Bludnicu i bludnika izbičujte sa stotinu udaraca biča, svakog od njih” (En-Nur, 2.)

A što se tiče oženjenog muškarca i udate žene koji su u braku, ili su bili u braku, za njih je šerijatska kazna kamenovanje do smrti. Zato vjernik i vjernica trebaju voditi računa da se čuvaju bluda. Ako bi se nekome noga spotakla pa bude pao u ovaj veliki grijeh, vrata povratka Allahu su otvorena dok mu duša do grla ne dođe.

Ovaj bračni ugovor ima svoje sastavne dijelove (ruknove), i uslove (šartove) koji se moraju ispoštovati da bi jedan bračni ugovor bio ispravan kod Allaha.

Kod hanefijske pravne škole dva su sasatvna dijela braka (rukna): Ponuda (idžab) i prihvatanje (kabul) braka. Malikije smatraju da su tri rukna braka, kod Šafija pet, a kod hanbelijske pravne škole su tri, i to: 1. postojanje dva bračna supružnika koji nemaju šerijatsku zapreku za brak (kao što je srodstvo po krvi, ili mlijeku, ili tazbinstvu, udata žena itd.) 2. Ponuda (idžab), koje dolazi od strane staratelja žene i 3. Prihvatanje (kabul) braka, koje biva od strane muža.

(Bedai’u ‘s-sanai’, 2/229. Eš-Šerhu ‘s-sagir, 2/334-335. Mugni ‘l-muhtadž, 3/139. Keššafu ‘l-kana’, 5/37).

Što se tiče uslova braka, među islamskim učenjacima postoje određena razilaženja, ali mi ćemo spomenuti sljedeće:

1. Bračni supružnici moraju biti određeni i poznati. Što znači da prilikom sklapanja braka mora se odrediti koju kćerku staratelj daje za ženu, ako ima više kćeri. Zato se spominje ime i prezime bračnih supružnika na vjenčanju.
2. Obostrano zadovoljstvoi pristanak na brak, jer žena se ne može prisiliti na brak.
3. Staratelj. Na prvom mjestu staratelj žene je otac, pa onda dalje shodno muškoj uzlaznoj i silaznoj rodbini po ocu, a zatim muškoj rodbini sa strane shodno kako se nasljeđuju. Žena ne može sama sebe udati. Ukoliko bi to učinila, njen brak nebi bio validan. Ovaj stav je prenešen od Omera, Alije, Ibn Mes’uda, Ibn Abbasa, Ebu Hurejre, Aiše, radijallahu anhum. Ovo je stav i Malikija i Šafija. (Vidi: Eš-Šerhu ‘s-sagir, 2/335, Mugni ‘l-muhtadž, 3/147).Svoj stav temelje na hadisu: “Nema braka osim sa dozvolom staratelja”. Kaže El-Mervezi: “Pitao sam Ameda i Jahju za ovaj hadis, pa su rekli: Hadis je autentičan (sahih). (El-Mugni, 6/449). Također, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: Bilo koja žena da se uda bez dozvole stratelja, njen brak je nevažeći, nevažeći, nevažeći.” (Hadis bilježi Ahmed, Ebu Davud, i drugi). Ovaj staratelj mora ispunjavati određene uslove. Islamski učenjaci o tome detaljno govore u djelima fikha.
4. Svjedočenje prilikom sklapanja braka od strane dva pravedna (adl) svjedoka. (Ova četiri uslova braka vidi: Zadu ‘l-mustakne’a, str. 84).

Što se tiče vjenčanog dara (mehra) on je potvrđen Kur’anom, sunnetom i koncenzusom islamskih učenjaka (idžma’). Međutim, ako se mehr nebi spomenuo i odredio prilikom bračnog ugovora, brak je ispravan, ali će se naknadno odrediti ženi mehr. U tom slučaju ženi pripada visina mehra žena sličnih njoj. A Allah najbolje zna.

I da te Allah nagradi na dovi, brate moj dragi. Molim Allaha da sve nas uvede u Džennet!

Sarajevo, dana: 06-01-2009.g./09. muharrem, 1430.h.g.

Priredio: Samir Avdić, prof.