Govoreći o šerijatski zabranjenom zločinačkom djelu koje se dogodilo u Bugojnu neophodno je obznaniti da je Islam čist od ovakvog djela. To je djelo onoga ko ima iskrivljenu ideju i zabludjelu akidu ma kakva ona bila. On ima svoje ime i on je odgovoran i treba da snosi posljedice svoga grijeha i zlodjela. Njegovo djelo ne treba stavljati na račun Islama niti muslimana koji se čvrsto drže Allahove Knjige i sunneta Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji im zabranjuju takva djela. Ovo djelo je čisto sijanje nereda na Zemlji i zločin kojeg odbacuje uzvišeni Šerijat, zdrava pamet i normalna ljudska priroda.

Podmetnuta eksplozija u Bugojnu je zločinačko djelo koje je Šerijatom zabranjeno po idžma'u (konsenzusu) islamskih učenjaka i to zbog sljedećih razloga:

1 – Što su se ovim djelom oskrnavile svetosti (života, imetka i časti) Islama nužno poznate svakom muslimanu. Narušena je svetost ljudske duše, imetka i sigurnosti, poremećen je miran život ljudi u njihovim svakodnevnim obiteljskim i radnim aktivnostima. Ima li ogavnijeg i drskijeg zločina od odvažnosti da se naruše Allahove zabrane i da se nanese zulum ljudima?!

2 – Ubistvo nevine osobe, svejedno bila ona musliman ili nemusliman, je jedan od najvećih grijeha poslije činjenja širka Uzvišenom Allahu.

Došlo je u plemenitom Kur'anu: "I ne ubijajte nikoga koga je Allah zabranio, osim kad pravda zahtijeva!" (Prijevod značenja El-Isra', 33.) Takođe: "Onome ko hotimično ubije vjernika kazna će biti - Džehennem, u kome će vječno ostati; Allah će na njega gnjev Svoj spustiti i prokleće ga i patnju mu veliku pripremiti." (Prijevod značenja En-Nisa', 93.) A na drugom mjestu kaže: "Reci: 'Dođite da vam kažem šta vam Gospodar vaš propisuje; da Mu ništa ne pridružujete, ..., ne ubijajte onog koga je Allah zabranio ubiti, osim kada to pravda zahtijeva, - eto, to vam On preporučuje da biste razmislili." (Prijevod značenja El-En'am, 151.) I kaže: "Nezamislivo je da vjernik ubije vjernika, to se može dogoditi samo – nehotice." (Prijevod značenja En-Nisa', 92.)

A za ubistvo nevinog nemuslimana kaže: "A ako pripada narodu s kojim ste u savezu, mora dati krvarinu porodici njegovoj i osloboditi ropstva jednog roba - vjernika. Ne nađe li, mora uzastopce postiti dva mjeseca da bi Allah primio pokajanje - a Allah sve zna i mudar je." (Prijevod značenja En-Nisa', 92.) Pa, ako je zbog nehotičnog ubistva nemuslimana obaveza dati krvarinu i izvršiti otkup pa šta je tek ako je ubijen namjerno, nema sumnje da su zločin i grijeh zbog toga veći.

Takođe, preneseno je mnogo hadisa o zabrani ubistva muslimana, a neki od njih su:

- Kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio na Oprosnom hadžu rekao je: "Zaista je Uzvišeni Allah zabranio vašu krv, vaš imetak i vašu čast, osim ako to pravda zahtijeva, kao što je učinio svetim ovaj dan u ovoj vašoj zemlji i u ovom vašem mjesecu. Jesam li vam dostavio?". (Buharija, 6780; i Muslim, 66.)

- "Najveći grijeh je činjenje širka Allahu, ubistvo, neposlušnost roditeljima i lažno svjedočenje". (Buharija, 6871; i Muslim, 88.)

- Prenosi Ubade b. Es-Samit, radijallahu anhu, da su oni –Ensarije- dali prisegu Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da neće činiti širk Allahu, krasti, zinaluk činiti, ubijati onog koga je Allah zabranio, pljačkati i griješiti; da ako to ispune da zaslužuju Džennet, a ako nešto od toga ne ispune, Allah će u tome presuditi." (Buharija, 6873; i Muslim, 1709.)

- "Onaj ko podigne protiv nas oružje, nije od nas." (Buharija, 6874; i Muslim, 98.)

- "Kada se dva muslimana sukobe sabljama, i ubica i ubijeni će u Vatru", pa je rekao Ebu Bekrete, radijallahu anhu: "Dobro ubica, al' zašto ubijeni?!" A odgovor je bio: "Jer je i on nastojao da ubije njega". (Buharija, 6875; i Muslim, 2888.)

- "Nije dozvoljena krv muslimana koji svjedoči da nema drugog boga osim Allaha i da sam ja Allahov poslanik, osim u tri slučaja: oženjenog zinalučara, duše za dušu i onog koji ostavi vjeru i napusti džemat." (Buharija, 6878; i Muslim, 1676.)

- "Mu'min će biti neprestano u fushi (tj. koji god grijeh učini, za njega se može naći izlaz, osim ubistva) svoje vjere sve dok ne prolije zabranjenu krv." (Buharija, 6862.)

A od hadisa koji zabranjuju ubistvo kjafira sa kojim se ne ratuje:

- "Ko ubije mu'aheda (kjafira sa kojim se ne ratuje) neće osjetiti miris Dženneta, a njegov miris se osjeti na udaljenosti od četrdeset godina." (Buharija, 6914.)

3 - Ovo gnusno djelo se u šerijatskoj pravnoj terminologiji ubraja u sijanje nereda na Zemlji koje se spominje na tri mjesta u plemenitom Kur'anu. Neprecizno je svrstavati ga u drumsko razbojništvo (kutta'ut-turuk), jer drumsko razbojništvo ima svoje posebne uvjete kod islamskih pravnika, pa čak i malikija koji drumsko razbojništvo definiraju sa sijanjem nereda na Zemlji. Iako je ista šerijatska kazna i za drumsko razbojništvo i za sijanje nereda po Zemlji koje ima dosta šire značenje.

Došli su nedvosmisleni šerijatski tekstovi koji zabranjuju sijanje nereda po Zemlji i odredili dunjalučku kaznu za to djelo, dok drugi šerijatski tekstovi upozoravaju na one koji ga čine:

- Kaže Uzvišeni, kako stoji u prijevodu značenja: "Kazna za one koji protiv Allaha i Poslanika Njegova vojuju i koji nered na Zemlji čine jeste: da budu ubijeni, ili razapeti, ili da im se unakrst ruke i noge odsijeku ili da se iz zemlje prognaju. To im je poniženje na ovom svijetu, a na onom svijetu čeka ih patnja velika". (El-Maida, 33.)

- "Zbog toga smo Mi propisali sinovima Israilovim: ako neko ubije nekoga ko nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini - kao da je sve ljude poubijao; a ako neko bude uzrok da se nečiji život sačuva, - kao da je svim ljudima život sačuvao. Naši poslanici su im jasne dokaze donosili, ali su mnogi od njih, i poslije toga, na Zemlji sve granice zla prelazili." (Prijevod značenja El-Maide, 32.)

- "Ima ljudi čije te riječi o životu na ovom svijetu oduševljavaju i koji se pozivaju na Allaha kao svjedoka za ono što je u srcima njihovim, a najljući su protivnici. Čim se neki od njih dočepa položaja, nastoji da napravi na Zemlji nered, ništeći usjeve i stoku. - A Allah ne voli nered! A kada mu se rekne: 'Boj se Allaha!' - on onda iz inata griješi. Njemu je dosta Džehennem, a on je, doista, grozno boravište." (Prijevod značenja El-Bekara, 204-206.)

Prema tome, šerijatska kazna za sijanje nereda po Zemlji je shodna težini zločina: da budu ubijeni, ili razapeti, ili da im se unakrst ruke i noge odsijeku ili da se iz zemlje prognaju.

A što se tiče zdrave pameti i normalne ljudske prirode ona mrzi i prezire bespravni napad i vršenje agresije na nevine ljude i smatra ga ogavnim djelom. Jer kakav je grijeh ubijenog policajca i teško ranjene policajke, kao i ostalih ranjenika? Šta su skrivile komšije da bi na takav način bili prepadnuti i da bi im se uništavao imetak? Zaista je ovo djelo oduran zločin za koji zdrav razum ne može naći nikakvo opravdanje.

Štetne posljedice ovog zločina

Prvo: On predstavlja veliki grijeh prema Allahu i neposlušnost Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i narušavanje svetosti (zaštite života, imetka i časti) Islama.

Drugo: Daje ružnu sliku o Islamu jer neprijatelji Islama će iskoristiti taj događaj da bi umanjili ugled Islama kod ljudi i odvraćali ljude od njega, iako je Islam čist od ovoga, jer se moral muslimana odlikuje iskrenošću, dobročinstvom i poštenjem, a sa druge strane, vjera Islam najžešće upozorava na ovakva i slična djela.

Treće: Od negativnih posljedica ovakvog zlodjela je to što će se prsti, i unutar Bosne i van nje, upirati u one koji praktikuju vjeru, da je to djelo njihov proizvod. Iako mi znamo sa sigurnošću da oni koji praktikuju vjeru ne bi nikad prihvatili ovako nešto i neće nikad biti tim djelom zadovoljni. Oni se ograđuju od njega i žestoko ga kritikuju i negiraju, jer onaj koji praktikuje vjeru zabranjuje ubijanje nevinih ljudi i uništavanje njihovog imetka.

Četvrto: Mnogi obični ljudi koji ne poznaju suštinu istinskog pridržavanja vjere nakon ovog djela gledaju u one koji praktikuju vjeru neprijateljskim pogledom, sa strahom, opreznošću i upozoravaju koga god stignu od svoje djece, rođaka i komšija na ovakve ljude, a oni su čisti od svega toga.

Peto: Neprijatelji Islama i muslimana će iskoristiti ovaj događaj za svoje pogane ciljeve u njihovoj borbi protiv Islama i narušavanja digniteta i rejtinga njegovih sljedbenika.

Šesto: Od negativnih posljedica je svakako direktna ljudska, materijalna i duševna šteta nanešena onima koji su direktno pogođeni ovim zločinom. Molimo Uzvišenog Allaha da im nadomjesti izgubljeno i olakša njihove boli.

Pogrešno generalizovanje

Kada se istraže i analiziraju pokušaji otkrivanja motiva ovog zločinačko-terorističkog akta i pokušaja razjašnjenja njegove ideološke pozadine, dolazi se do zaključka da su mnogi ljudi upali u tri vrste pogrešne generalizacije koje se međusobno razlikuju po obimu i težini.

Prva pogrešna generalizacija: jeste tvrdnja uglavnom od strane nemuslimanskih medija i neprijatelja Islama da je motiv za ovakva djela sam Islam, da on podstiče svoje sljedbenike na ovakva zlodjela.

Suvišno je odgovarati na ovakve nebuloze šerijatskim tekstovima o zabrani ovih zločina u Islamu, jer oni u njih svakako i ne vjeruju, naprotiv oni navode kur'anske ajete koji podstiču na džihad kao argumente za njihovu tvrdnju. Ono oko čega bi se trebali složiti jesu historijske činjenice koje potvrđuju obrnuto onome što oni pokušavaju prilijepiti muslimanima. Naime, ko je vodio osam krstaških pohoda tokom kojih je pobijen ogroman broj, na stotine hiljada nevinih ljudi od žena, djece, staraca i ostalih? Prilikom zauzimanja Kudsa krstaška vojska je za samo četiri dana ubila sedamdest hiljada ljudi, po njihovim izvorima. Ko stoji iza mongolskih ratova gdje su čitavi gradovi sa svim stanovništvom nestajali sa lica Zemlje, gdje su samo u nekoliko dana prilikom njihovog zauzimanja Bagdada, tadašnje prijestolnice islamskog hilafeta i centra svjetske civilizacije, ubijena dva miliona ljudi u vrijeme kada nije bilo oružja za masovno uništenje? Ko je vodio prvi i drugi svjetski rat koji je odnio desetine miliona nevinih života i uništio i kopno i more svojim razornim oružjem? Ko je uništavao do cjelosti čitave narode kao što se desilo u Sjevernoj Americi sa indijanskim plemenima? Ko je bacio atomsku bombu na Hirošimu i Nagasaki prilikom čega je ubijeno nekoliko stotina hiljada ljudi? I tako dalje i tako dalje. Sve ovo nisu uradili muslimani, već su u mnogim slučajevima oni bili žrtve. Na kraju krajeva, u samoj borbi protiv terorizma koliko je nevinih ljudi stradalo u Iraku, Afganistanu, Palestini, Čečeniji i drugim mjestima. Prema tome, nije teško zaključiti da u globalnom pogledu muslimani, nisu akteri terorističkih djela već su upravo oni žrtve terorizma. Pa i ako se pojavi teroristički akt iz redova muslimanskog korpusa, pa to se dešava u svakoj državi i u svakom narodu, s tim da kada musliman to uradi onda je to terorizam, a kada drugi urade onda tu postoje različita tumačenja i opravdanja. Najljepši primjer kod nas u Bosni je ubistvo doministra MUP-a BH Joze Leotara podmetanjem bombe pod njegov automobil. Ovo djelo nije proglašeno terorizmom usmjerenim protiv države, niti udarom na MUP, niti udarom na policiju niti se traga za idejnim kreatorima ovog zlodjela. Vjerovatno nije bilo dovoljno dokaza da se pripiše nekom muslimanu.

Druga pogrešna generalizacija: jeste pripisivanje ovog zločinačkog djela od strane mnogih medija u Bosni do sada uspješno isprobanom džokeru "vehabizma" kojeg koriste sve strane koje imaju od toga koristi i od kojeg plaše ljude i države. A onda da ne bi bilo zabune kažu: vehabije i selefije, jer selefije sebe ne nazivaju vehabijama koji u stvari i ne postoje. Ono što mediji pokušavaju predočiti javnosti u prilog logičnosti optužbe svih "vehabija" za ovo djelo je njihova ista fizička spoljašnost sa optuženim i uhvaćenim.

Ovdje se onda postavlja pitanje zašto nisu obrijane poštene građane poistovijetili sa pljačkašima banki, dilerima droge, ubicama, siledžijima, reketašima, manijacima i njima sličnim koji su takođe obrijani? Ako to kod njih nije logično niti dovoljno opravdano, pa kako onda može biti logično da se zločinac ili nasilnik s bradom dovodi u vezu sa čestitim muslimanima, koji isto tako nose brade.

A ako bi na ovo prigovorili medijski dušebrižnici da smisao povezivanja između jednih i drugih koji nose brade jeste zbog njihovog zajedničkog idejnog osnova, zašto onda ne pozivaju vlast i odgovorne da pohvataju idejne istomišljenike dilera, ubica, pljačkaša i ostalih prije nego li učine zločin? Sa druge strane, mi – selefije - ih pozivamo da pročitaju naše knjige, web-stranice i preslušaju naša predavanja i ono u šta pozivamo te da pokušaju naći bilo šta što poziva na ovakva zlodjela, opravdava ih ili podržava. Naravno, neće naći osim onoga što je suprotno tome.

Treće pogrešno generaliziranje: jeste optuživanje takozvanih tekfirovaca ili onih koji pretjeruju u tekfiru da su oni idejni kreatori ovog teroristiškog akta u Bugojnu. U ovakve optužbe su, na žalost, upale i neke selefijske daije, a što se može protumačiti kao bacanje žeravice u tuđe ruke. Kao što nije ispravno optužiti sve muslimane da idejno stoje iza ovog zločinačkog akta jer nema nikakvog dokaza za to, kao ni da se optužuje čitav selefijski pokret za to jer nema nikakvog dokaza za isto, isto tako nije ispravno optužiti skupinu ljudi koja pretjeruje i pogrešno tumači određena pitanja tekfira ili još neka druga pitanja, da su oni generalni idejni pokretači ovog terorističkog čina jer sada nema nikakvih dokaza koji govor eu prilog tome. Ovakvim optužbama se daje povoda da se nanese ogromna šteta i zulum nevinim ljudima koji nemaju veze sa ovim činom. Treba odvojiti borbu protiv tekfirske ideje i liječenja iste od konkretnog teroristiškog napada. Jer prvi zvanični rezultati istrage kažu da su dvojica uhvaćenih i optuženih izjavili da su ovo uradili iz osvete zbog procesa protiv Rustempašića, što samo po sebi nema veze sa tekfirskom idejom.

Tako, ako hoćemo da budemo pravedni i objektivni trebamo sačekati zvanične rezultate istrage i tek na osnovu toga će se imati osnova za donošenje suda. Sa druge strane, stvarnost potvrđuje da akteri terorističkih napada kod muslimana nisu nužno povezani sa tekfirskom idejom. A da ne govorimo o terorističkim aktima koje čine nemuslimani na Zapadu i Istoku, a koliko ih je, poput IRE, ETE i drugih koji sa ovim nedjelima žele da ostvare neke političke ciljeve, na vijestima je bitno da se zna da li snose odgovornost ili ne a ko su im idejni kreatori oko toga se ne pravi halabuka.

Akteri ovog zločina koji se desio u Bugojnu, nakon što se dokaže njihova krivica, zaslužuju da se kazne najtežom kaznom.

Molimo Allaha, dželle še'nuhu, da da sabura i razboritosti muslimanima u ovim teškim vremenima.

Mr. Zijad Ljakić