Griješnikovo pravdanje Allahovim određenjem!

Neki od griješnika i prjestupnika pravdaju svoja loša djela time da je Allah dž.š. njima već odredio unaprijed ta djela, tako da se oni uopće ne osjećaju krivim zbog činjenja tih djela.

Ovo pravdanje nikako ne može biti ispravno, i nema sumnje da vjerovanje u Allahovo određenje (kader) ne daje za pravo griješnicima da se pravdaju zbog toga što ne izvršavaju ono što im je Allah naredio, niti se klone onoga što im je Uzvišeni zabranio. Na ovome su složni svi muslimani i razumom obdareni.

Rekao je šejhul-islam Ibn Tejmije, Allah mu se smilovao: " Niko ne može pravdati griješenje Allahovim određenjem, i na tome su se složili svi muslimani, ostali narodi i svi razumom obdareni. Ako bi takvo opravdanje bilo ispravno onda bi svako mogao raditi šta hoće, od bespravnog ubistva do krađe tuđeg imetka, i sve to opravdavao kaderom (Allahovim određenjem).

Duša je sklona da se opravdava kaderom kada bude napadnuta, ali to ne može biti prihvaćeno kao opravdanje, jer je to jedna kontradiktornost, a svaka kontradiktornost sama po sebi ukazuje na neispravnost nečega." (Medžmu'al fetawa, 8/179)

Dokaze neispranosti pravdanja kaderom za činjenje grijeha ili ostavljanje pokornosti Allahu dž.š. nalazimo u šerijatu i razumu.

Šerijatski i razumski dokazi (neispravnosti pravdanja kaderom za činjenje grijeha)

سَيَقُولُ الَّذِينَ أَشْرَكُوا لَوْ شَاءَ اللَّهُ مَا أَشْرَكْنَا وَلا ءَابَاؤُنَا وَلا حَرَّمْنَا مِنْ شَيْءٍ كَذَلِكَ كَذَّبَ الَّذِينَ مِنْ قَبْلِهِمْ حَتَّى ذَاقُوا بَأْسَنَا قُلْ هَلْ عِنْدَكُمْ مِنْ عِلْمٍ فَتُخْرِجُوهُ لَنَا إِنْ تَتَّبِعُونَ إِلا الظَّنَّ وَإِنْ أَنْتُمْ إِلا تَخْرُصُونَ - الأنعام 148

1.Riječi Uzvišenog: "Mnogobošci će govoriti: "Da je Allah htio, mi ne bismo druge Njemu ravnim smatrali, a ni preci naši, niti bismo išta zabranjenim učinili." Tako isto su oni prije njih poricali, sve dok Našu kaznu nisu iskusili. Reci: Imate li kakav dokaz da nam ga iznesete? Vi se samo za predpostavkama povodite i vi samo neistinu govorite." (Al-An'am, 148)

Ovi mnogobošci pravdali su činjenje širka kaderom, pa da je ovakav način opravdanja ispravan, Allah dž.š. ih nebi ukorio u ovom ajetu. Dakle, onaj ko opravdava činjenje grijeha na ovaj način on onda opravdava put kojim idu nevjernici, i Allaha dž.š. opisuje kao nepravednog, Uzvišen neka je od onoga kako ga opisuju.

رُسُلا مُبَشِّرِينَ وَمُنْذِرِينَ لِئَلا يَكُونَ لِلنَّاسِ عَلَى اللَّهِ حُجَّةٌ بَعْدَ الرُّسُلِ وَكَانَ اللَّهُ عَزِيزًا حَكِيمًا - النساء/165

2.Rekao je Uzvišeni: "o poslanicima koji su radosne vijesti i opomene donosili, da ljudi poslije poslanika ne bi nikakva opravdanja pred Allahom imali. – A Allah je silan i mudar." (An-Nisa, 165)

Da je pravdanje griješenja bilo ispravno ne bi se opravdanja prekinula slanjem poslanika, čak bi u tom slučaju slanje poslanika izgubilo na značaju.

3. Allah dž.š. svome robu je ostavio naređenja i zabrane, i nije ga obavezao ničim što ovaj nije u mogućnosti učiniti.

فَاتَّقُوا اللَّهَ مَا اسْتَطَعْتُمْ - التغابن/16

"Zato se Allah bojte koliko god možete." (At-Tagebun, 16)

لا يُكَلِّفُ اللَّهُ نَفْسًا إِلا وُسْعَهَا - البقرة/286

"Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih" (Al-Baqara, 286)

Ako bi rob bio prisiljen da čini djela, bio bi zadužen da uradi nešto što nije u mogućnosti da obavi, a to nije ispravno.

Zbog ovoga, ako bi rob učinio grijeh iz neznanja, ili pak pod prisilom, ne bi bio ukoren zbog njega, jer bi imao opravdanje u tom slučaju.

Ukoliko bi opravdanje činjenja grijeha kaderom bilo ipravno, u tom slučaju ne bi imalo nikakve razlike između onog koji je grijeh počinio pod prisilom, ili iz neznanja, i onoga koji je grijeh učinio sa namjerom i znanjem da je to grijeh. Zdrav razum nam govori da je velika razlika između ovog dvoga.

4. Ako bi se neko mogao pravdati kaderom za počinjene grijehe, pa čemu bi onda bila svrha vjerozakona, polaganja računa, obećanih nagrada i kazni na onom svijetu na osnovu učinjenih djela.

5. Ako bi kader mogao biti uzet kao opravdanje od strane griješnika i prijestupnika, onda bi i stanovnici džehennema mogli da se pravdaju kaderom kada ugledaju džehennem, i saznaju da je džehennem njihovo prebivalište, ili kad budu bačeni u njega, i budu izloženi prijekorima. Međutim oni se neće pravdati kaderom, već će govoriti kao što kaže Allah dž.š. o njima:

رَبَّنَا أَخِّرْنَا إِلَى أَجَلٍ قَرِيبٍ نُجِبْ دَعْوَتَكَ وَنَتَّبِعِ الرسل - إبراهيم/44

"Gospodaru naš, ostavi nas još samo kratko vrijeme, odazvaćemo se pozivu tvome i slijedićemo Poslanike." (Ibrahim, 44)

ربنا غلبت علينا شقوتنا - المؤمنون/106

"Gospodaru naš," – reći će – "naši prohtjevi su bili od nas jači." (Al-Mu'minun, 106)

لَوْ كُنَّا نَسْمَعُ أَوْ نَعْقِلُ مَا كُنَّا فِي أَصْحَابِ السَّعِيرِ - الملك/10

"i reći će: "Da smo slušali ili razmišljali, ne bismo među stanovnicima džehennema u ognju bili!" (Al-Mulk, 10)

Kada bi se mogli opravdati kaderom za svoje grijehe, pa zar se ne bi opravdali onda kada im to bude napotrebnije.

6. Da je ispravno i Iblis se je mogao opravdati kaderom kada je rekao

قَالَ فَبِمَا أَغْوَيْتَنِي لأَقْعُدَنَّ لَهُمْ صِرَاطَكَ الْمُسْتَقِيمَ  - الأعراف/16

"E zašto si odredio pa sam u zabludu pao" (Al-A'raf, 16)

A u tom slučaju ne bi imalo nikakve razlike između faraona i Muse a.s., poslanika sa kojim je Allah dž.š. razgovarao.

7. Ono što dokazuje neispravnost pravdanja kaderom jeste i činjenica da ljudi vode računa o stvarima koje im pomažu u dunjalučkim poslovima i strogo se pridržavaju tih stvari. Nećemo naći čovjeka da ne vodi računa o tim stvarima, a da se drži strogo onoga što mu šteti u dunjalučkim poslovima pravdajući se Allahovim kaderom.

Pa zbog čega bi onda neko radio umjesto dobrih, loša djela koja će mu škoditi na onom svijetu, i uz to se pravdao kaderom?

Evo primjera koji nam ovo pojašnjava. Kada bi neko htio da putuje u neku zemlju, za koju postoje dva puta: jedan siguran, a drugi pun nereda, nemira i nesigurnosti na kojem u svakom trenutku prijeti smrt, pljačka itr. Šta mislite koji će put odabrati?

Naravno da će svako odabrati onaj prvi put koji je siguran. Pa zašto bi neko odabrao put koji vodi u vatru pored onoga koji vodi ka džennetu?

8. Također jedna od stvari kojom možemo odgovoriti na ovu zabludu jeste da koristimo njihov način "dokazivanja". Npr. da kažemo: "Nemoj se ženiti, pa ako je Allah dž.š. odredio da imaš djece dobićeš ih, a ako ti nije određeno nećeš imati djece!", ili da kažemo: "Ako se razboliš, nemoj se liječiti, jer ako ti je Allah propisao ozdravljenje ozdravićeš, a ako nije onda nećeš ozdraviti."

Hoće li se iko, od onih koji se opravdavaju kaderom, složiti sa ovim našim govorom ili ne? Ako se neko složi onda ćemo znati da mu je razum poremećen, a ako se ne složi onda ćemo znati da mu je govor neistinit, a opravdanje neispravno.

9. Ako bi prihvatili ovo neispravno opravdanje, onda ne bi bilo potrebe za traženjem oprosta za učinjene grijehe, za pokajanjem, za džihadom, za naređivanjem dobra i odvraćanjem od zla....

Rekao je šejhul-islam Ibn Tejmije, Allah mu se smilovao, o onima koji se opravdavaju kaderom (u činjenju grijeha): "Ovi ljudi koji ovako vjeruju gori su od Jevrja i kršćana u svom nevjerovanju." (Medžmual fetawa 8/262)

Opravdanje Allahovim određenjem koristi se u teškim trenutcima koji snađu insana, kao što su siromaštvo, bolest, gubitak voljene osobe, gubitak imetka, nenamjerno ubistvo.....i to je vid zadovoljstva Allahovim određenjem i zadovoljstvo Allahom kao Gospodarom.

Dakle, opravdanje kaderom biva u nevoljama, nikako u grijesima. Sretan je onaj koji traži oprost za počinjene grijehe, i strpljivo podnosi nevolje koje ga snađu.

فَاصْبِرْ إِنَّ وَعْدَ اللَّهِ حَقٌّ وَاسْتَغْفِرْ لِذَنْبِكَ

"Zato ti budi strpljiv – Allahovo obećanje je istina – i moli da ti budu oprošteni tvoji grijesi." (Al-Mu'min, 55)

Nesretnik je onaj koji je nestrpljiv na nevoljama, i koji grijehe svoje kaderom pravda.

Sljedeći primjer će nam pojasniti stvari. Čovjek počne voziti veliko brzinom, i prekorači uslove bezbjedne vožnje,  te bude uzrokom saobraćajne nesreće. Ovome će se ovo upisati u loša djela i neće imati opravdanja kaderom. Može se opravdavati kaderom onaj koji je bio parkiran, nije se kretao, a zatim u njega udarilo drugo auto nakon čega se parkirano auto pokrene i udari čovjeka. Ovaj se može opravdati kaderom, ali ne i u slučaju da je bio parkiran na zabranjenom mjestu, tj. da je on bio uzrok nezgode.

Zaključujemo da onaj koji svojevoljno uradi neko loše djelo ne može se opravdati kaderom, dok onaj čije loše djelo nije plod njegove volje i želje može se opravdati kaderom.

Na ovaj način je Adem a.s. odgovorio Musi a.s. prilikom njihovog razgovora: "Rekao je Musa a.s. Ademu a.s. : " Ti si Adem, koji je zbog svojih grijeha izašao iz dženneta?", pa mu je Adem a.s. odgovorio: " A ti si Musa kojeg je Allah uzdigao poslanstvom i razgovarao sa njim. Pa kako da me kudiš za ono što je Allah meni već unaprijed odredio, prije nego me je stvorio?" (Hadis bilježi Muslim)

Adem a.s. se u ovom hadisu ne opravdava kaderom za svoje grijehe, kako može pomisliti onaj koji ne razmišlja o ovom hadisu, niti je Musa a.s. korio Adema a.s. zbog grijeha, jer je Musa a.s. znao da je Adem a.s. tražio oprosta za grijehe i pokajao se, i da mu je Allah dž.š. prihvatio pokajanje, i da pokajnik od grijeha kao da taj grijeh ni počinio nije.

A da je Musa a.s. korio Adema a.s. zbog grijeha, ovaj bi mu odgovorio: "Počinio sam grijeh, o zatim sam tražio od Allaha oprosta i pokajao sam se.", ili bi dodao: "A i ti si Musa ubio čovjeka, i bacio si ploče na kojima je bila objava....". Ali to nije bio slučaj, već je Musa a.s. mislio na nevolju koja je snašla Adema a.s. pa se ovaj pravdao kaderom.

"Ono što nam je propisano od nevolja trebamo prihvatiti, jer to upopunjava naše zadovoljstvo Allahom kao Gospodarom. A grijesi, niko ne treba kititi se njima, a ako neko zgriješi neka traži oprosta i pokaje se Allahu dž.š. Pa kajte se za grijehe, a strpite se na nevoljama." (Komentar Tahawije, 147)

Napomena: Islamski učenjaci dozvoljavaju čovjeku koji je počinio neki grijeh nakon čega se pokajao, da se pravda kaderom za taj grijeh ako ga neko ukori zbog njega.

Pa ako se nekome prigovori za grijeh zbog koga je se pokajao, dozvoljeno mu je reći: "Tako je Allah dž.š. htio i tako mi je On Uzvišeni propisao. Ali sam ja tražio oprosta za taj grijeh i kajem se Allahu zbog tog grijeha."

Priredio Adnan Nišić

Student Islamskog univerziteta u Medini