Niti jedno djelo neće biti ibadetom osim ako se njime upotpune dvije stvari: potpuna ljubav (prema Allahu) i potpuna pokornost.

Kaže Allah dž.š: والذين آمنوا أشد حبا لله - البقرة 165

"..ali pravi vjernici još više vole Allaha." (Al Baqara, 165)

I rekao je Uzvišeni: إن الذين هم من خشية ربهم مشفقون المؤمنون 57

"Oni koji iz bojazni prema Gospodaru svome strahuju" (Al-Mu'minun, 57)

Ove dvije stvari (ljubav prema Allahu dž.š. u činjenju djela, i pokornost Njemu) Uzvišeni je spojio u jednom ajetu:

إِنَّهُمْ كَانُوا يُسَارِعُونَ فِي الْخَيْرَاتِ وَيَدْعُونَنَا رَغَباً وَرَهَباً وَكَانُوا لَنَا خَاشِعِينَ الأنبياء 90

"Oni su se trudili da što više dobra učine i molili su Nam se u nadi i strahu, i bili su prema Nama ponizni." (Al-Anbija, 90)

Kada se ovo spozna, onda treba znati i da se ibadet ne prima osim od muslimana muwehida (onog koji se sačuvao širka). Rekao je Uzvišeni (govoreći o djelima nevjernika i mušrika):

وَقَدِمْنَا إِلَى مَا عَمِلُوا مِنْ عَمَلٍ فَجَعَلْنَاهُ هَبَاءً مَنْثُوراً - الفرقان 23

"I Mi ćemo pristupiti djelima njihovim koja su učinili u prah i pepeo ih pretvoriti." (Al-Furqan, 23)

Imam Muslim bilježi hadis u kome Aiša r.a. pita Poslanika a.s: "O Allahov Poslaniče, Ibn Džed'an je u džahilijetu održavao rodbinske veze, i hranio je sirotinju. Da li će on imati nagradu za ova djela?" A Allahov Poslanik s.a.w.s. je odgovorio: "Ta djela mu neće biti od koristi, jer on niti jednom nije rekao: Gospodaru moj, oprosti mi grijehe na Sudnjem danu!", tj. nije vjerovao u proživljenje nakon smrti, i nije radio djela nadajući se susretu sa Allahom dž.š.

Također musliman treba znati da niti jedno djelo neće biti primljeno kod Allaha dž.š. osim ako se ispune dva osnovna uslova:

Prvi uslov: Iskrenost u nijetu, tj. da djelo bude samo u ime Allaha dž.š. To znači da  rob svim svojim riječima i djelima, javnim i tajnim želi samo Allahovo zadovoljstvo, i ničije drugo.

Drugi uslov: Da učinjeno djelo bude u skladu sa Allahovim zakonom kojeg nam je On Uzvišeni stavio kao obavezu da Ga njime obožavamo. To znači da trebamo slijediti Poslanika s.a.w.s. u onome sa čime je on došao, i da trebamo ostaviti ono što je u suprotnosti sa njegovim sunetom, i ne izmišljati nove ibadete ili dodavati nove stvari već postojećim ibadetima, a sa što nije potvrđeno u sunnetu Poslanika s.a.w.s.

Dokaz za ova dva uslova nalazimo u riječima Uzvišenog:

فَمَنْ كَانَ يَرْجُوا لِقَاءَ رَبِّهِ فَلْيَعْمَلْ عَمَلاً صَالِحاً وَلا يُشْرِكْ بِعِبَادَةِ رَبِّهِ أَحَداً - الكهف 110

"Ko žudi da od Gospodara svoga bude lijepo primljen, neka čini dobra djela i neka, klanjajući se Gospodaru svome, ne smatra Njemu ravnim nikoga!" (El-Kehf, 110)

Rekao je Ibn Kesir, Allah mu se smilovao, " Ko žudi da od Gospodara svoga bude lijepo primljen" tj. sevapom i nagradom za djela, " neka čini dobra djela", tj. djela koja će biti u skladu sa Allahovim šerijatom, "i neka ne smatra Njemu ravnim nikoga!", tj. da svojim djelima želi Allahovo zadovoljstvo, Jedinog koji nema sudruga. I ovo su dva uslova primljenog djela: da bude iskreno u ime Allaha i da bude ispravno po sunnetu Poslanika s.a.w.s."

Šejh Muhammed Salih Munedžid

Prijevod i obrada : Redakcija El-Ihlas.com