Drskost i bestidnost u raspravi

Mekka: Su’ud eš-Šurejm

Različitost karaktera ljudi, udaljenostod vjere i isprepleteni interesi redovito polučuju prepirku i svađu u kojoj se mali broj ljudi zna pravilno ponašati. Veoma često ona prelazi udrskost i bestidnost i tada je jedan od sigurnih znakova licemjerja kod dotične osobe. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Tri su osobine munafika: kada priča – laže, kada obeća –iznevjeri, a kada mu se nešto povjeri – izda i iznevjeri.” U drugoj predaji stoji:“...i kada raspravlja, drsko i bestidno govori.” Takve osobe imaju jezik brži od pameti, a uz to je nizak i prostački, narušava čast i ugled. Najviše je nalik crvu koji uništi sve na što naiđe ili pak muhi koja slijeće samo na ružne stvari. Oni su takvi svejedno radilo se o međuljudskim odnosima, vjerskim stvarima ili pak moralu. Često potcjenjuju druge i tako zaboravljaju na Allahovu poruku kada kaže:

O vjernici, neka     se muškarci jedni drugima ne rugaju, možda su oni bolji od njih, a ni žene drugim ženama, možda su one bolje od njih. I ne kudite jedni druge i ne zovite jedni druge ružnim nadimcima! O, kako je ružno da se vjernici spominju podrugljivim nadimcima! A oni koji se ne pokaju – sami sebi čine nepravdu (El-Hudžurat, 11.).

To je preraslo u opću kulturu koja je u današnje vrijeme prepoznatljiva kodnovinara,televizijs-kih radnika, pa čak i kod onih koji traže znanje. Pravo je čudo da se neki ljudi čuvaju od kamate, bluda krađe i drugog, ali ne kontroliraju svoj jezik! Zar takvi zaboravljaju na Allahove riječi:

Allah zahtijeva da se svačije pravo poštuje, dobro čini, i da se bližnjima udjeljuje, a razvrat i sve što je odvratno i nasilje zabranjuje; da pouku primite, On vas savjetuje. (En-Nahl, 90.)

Učenjaci prvih generacija govorili su da onaj ko se često prepire i raspravlja, zapada u laž. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Ko se bude prepirao radi zablude (neistine), a poznata mu je, bit će izložen Allahovoj srdžbi sve dok se ne povuče.”Bilježi ga Ebu  Davud u svome Sunenu. Omer b. Abdulaziz rekao je: “Ko vjeru učini predmetom rasprave, bit će kolebljiv u vjeri”, tj. neće ustrajati na određenom putu, niti na jasnim principima. Ibn Redžeb, Allah mu se smilovao, kaže: “Ako čovjek koji ima umijeća u raspravi o vjerskim ili ovosvjetskim pitanjima bude stao na stranu neistine i prikazao je kao istinu, a istinu prigušivao i prikazao je kao zabludu, time je počinio najružniji oblik harama i najgori oblik licemjerja.”

Izvor: www.saff.ba